Živimo u vremenu koje je prepuno kratkoročnog i dugoročnog stresa. Prevelika očekivanja kako od sebe tako i od drugih (roditelja, profesora, prijatelja, partnera), mogu dovesti do razočaranja, frustracija, nesigurnosti i osjećaja manjka samopouzdanja.
Stres u školi, na fakultetu, te sportski stresovi, ako se profesionalno bavimo sportom, pa čak i oni slatki stresovi (druženje s prijateljima ili partnerom), mogu znatno utjecati na vaše mentalno zdravlje u periodu adolescencije.
Radi svega nabrojanoga važno je biti upoznat s činjenicama koje upućuju na anksiozni poremećaj.
Što je anksioznost?
Anksioznost je sastavni dio naših života koja ima i pozitivnu ulogu u raznim životnim situacijama. Npr. pri prelasku preko ceste ili tijekom vožnje automobila, anksioznost u nama pobuđuje osjećaj opreza. Ta ista anksioznost postaje poremećaj onda kada je konstantno prisutna u našem životu. U slučaju značajnog prisustva anksioznost ograničava osobu kako u svakodnevnom funkcioniranju tako i u profesionalnom ostvarenju, čime umanjuje kvalitetu života.
Kako prepoznati anksioznost?
Tjeskobu možemo prepoznati po psihičkim i fizičkim simptomima.
Psihički simptomi su:
– lak gubitak strpljenja,
– poteškoće s koncentracijom,
– očekivanje najgoreg mogućeg ishoda neke situacije,
– stalno razmišljanje o najgorem mogućem ishodu,
– poteškoće sa spavanjem,
– preokupiranost oko neke stvari ili opsesivnost.
Fizički simptomi mogu biti:
– pojačani osjećaj žeđi,
– nervozni “trbuh,
– stezanje u prsima,
– periodi nastupanja uzlupanog srca,
– bolovi u mišićima,
– glavobolje,
– tremor,
– ženama mogu izostati menstruacije ili mogu biti jako bolne,
– gubljenje u prostoru,
– ukočenost u vratu i dijelovima vilice,
– slabost u nogama, drhtanje i trnci po tijelu (ruke, noge),
– osjećaj vrtoglavice,
– suha usta,
– osjećaj “knedle u grlu” (kao da nam je nešto zapelo),
– bolovi i pritisak u leđima.
Ako ste prepoznali kod sebe ili bližnje osobe većinu navedenih simptoma, nemojte se obeshrabriti i ne očajavajte, rješenje uvijek postoji. Početak je povjeriti se nekome i potražiti stručnu pomoć.
Kako se preventivno boriti protiv anksioznosti?
Tjeskoba može biti i nasljedna, no to ne znači da ćete razviti anksiozni poremećaj tijekom života, ona se može razviti pod utjecajem triggera tj. okidača, ali i ne mora.
Možemo zaključiti da veliku ulogu ima i okolina, odnosno uvjeti odrastanja, odgoj, prehrana, životni događaji, karakteristike osobe i kemijski procesi u organizmu.
Preventivno se može izabrati zdrav način života, koji se bazira na kvalitetnom odmoru i spavanju od 8-10 sati za adolescenta, a 8-9 sati za mladu osobu.
Pravilna prehrana nutritivno je bogata i raznovrsna, uključuje izbjegavanje tzv. fast food-a, što ne znači da nikad ne smijemo jesti brzu hranu. Važno je piti dovoljno vode, ograničiti ili izbjegavati alkohol i kofeinske napitke, kavu zamijeniti onom bez kofeina…
Postoje i mnoga druga prehrambena razmatranja koja mogu pomoći u ublažavanju anksioznosti.
Prehrana bogata cjelovitim žitaricama, povrćem i voćem zdravija je opcija od jednostavnih ugljikohidrata koji se nalaze u prerađenoj hrani. Važno je ne preskakati obroke zbog mogućeg pada šećera u krvi koji uzrokuje osjećaj uznemirenosti, što može pogoršati temeljnu anksioznost. Veliki postotak (oko 95%) serotoninskih receptora nalazi se u sluznici crijeva i zato je, između ostaloga, pravilna prehrana toliko važna.
Ovo su namirnice koje bi trebale bit uvrštene u prehranu: zelje, špinat, blitva, orašasti plodovi, sjemenke, cjelovite žitarice, govedina, žumanjak, losos, šparoga, kiseli kupus, kelj, artičoka, repa, brokula, kiseli krastavac, kefir , avokado, grah, bobičasto voće, jabuka, šljiva, trešnja, đumbir. Navedene namirnice potiču oslobađanje neurotransmitera poput serotonina i dopamina. Oni su siguran i lagan prvi korak u upravljanju tjeskobom.
Bitno je naglasiti da uz zdravu prehranu, pravilnu higijenu spavanja i sportske aktivnosti, treba poraditi i na tehnikama opuštanja, realnog razmišljanja, mindfulnessu (pomnosti) i vođenju brige o sebi.
Ako su vaši simptomi anksioznosti jaki ili traju više od dva tjedna obavezno razgovarajte sa svojim liječnikom koji će vas poslušati i pomoći vam.
Tekst: Sanela Predojević
Izvor: plivazdravlje.hr, wikipedia.org, health.hardvard.edu
Photo courtesy of Pixabay
Pridruži se raspravi