Empatija podrazumijeva razumijevanje i suosjećanje, uživljavanje, unošenje u situaciju i emocionalno stanje drugoga. Empatična osoba svjesno ulaže napor da s nekim podijeli ugodan ili neugodan doživljaj, ne osuđuje i ne shvaća osobno reakcije drugih ljudi. Važno je istaknuti da pri tom empatična osoba ne gubi svoj integritet i svijest o sebi već nastoji pronaći najbolje moguće rješenje problema.
S određenim kapacitetom emocionalne inteligencije (sposobnosti za prepoznavanje, razumijevanje i neosuđivanje vlastitih i emocija drugih ljudi) i empatičnosti se rađamo. Emocionalno kompetentna osoba vješta je u upravljanju emocijama i izgradnji odnosa s drugim ljudima. Dobra vijest je da tijekom cijelog života možemo povećavati emocionalnu inteligenciju i jačati te sposobnosti.
Empatija podrazumijeva opažanja, izražavanje i kontrolu nad vlastitim osjećajima odnosno samokontrolu, svjesnost i asertivnu komunikaciju, onu koja se odlikuje otvorenim i neposrednim izražavanjem misli i osjećaja bez kršenja prava ili povređivanja druge osobe. Karakterizira ju, između ostaloga, često korištenje tzv. „ja poruka“. Jednostavnim rječnikom rečeno, asertivno znači pristojno i jasno izreći svoju misao, osjećaje i/ili želje, odlučno ali bez očekivanja da mora biti po našem.
Uglavnom, osobe koje u djetinjstvu i kasnije u životu ne razviju empatičnost suočavaju se s problemima u ostvarivanju zadovoljavajućih međuljudskih odnosa, u privatnom i u poslovnom životu.
Empatija je važna za funkcioniranje gotovo svih međuljudskih odnosa. Važna je u ljubavnom odnosu, prijateljskom, rođačkom, poslovnom ili nekom drugom odnosu. Iz njenog nedostatka proizlaze mržnja, ljubomora, zatvorenost, sebičnost, emocionalna distanciranost, (pr)osuđivanje, nezadovoljstvo, nerazumijevanje, neprihvaćanje, ljutnja, loši odnosi sa drugima… Osobe s nedostatkom empatije nisu zadovoljne drugima, ali ni sobom.
Današnji svijet digitalnih medija i online komunikacije na neki način potiče i olakšava neempatičnost. Lakše je kritizirati i povrjeđivati preko društvenih mreža nego u direktnom odnosu. Jednim klikom možeš nekome uništiti dan, a toga ne moraš biti svjestan. Mnoge teške povrede proizlaze upravo iz nedostatka empatije. i svijesti o tome da nešto jednome može biti šala, drugome može biti povrjeđujuće. Društvene mreže prepune su takve komunikacije. Ona ne donosi ništa dobro nikome od uključenih.
Više empatije značilo bi manje govora mržnje, manje taštine i kritizerstva (neosnovanog, neargumentiranog, nekonstruktivnog kritiziranja pojedinaca, društva i pojava), manje zajedljivog naklapanja, a više razumijevanja, podrške i konstruktivnih kritika i dobrih rješenja.
Također, više empatije značilo bi više osobnog zadovoljstva i kvalitetnih međuljudskih odnosa.
Dr. Dean Ornish u svojoj knjizi „Ljubav i preživljavanje“ tvrdi da ne postoji niti jedan drugi medicinski čimbenik koji na naše preživljavanje utječe snažnije od iscjeljujuće moći ljubavi i bliskosti. Ni prehrana, ni tjelovježba, ni stres, ni genetika, ni lijekovi ni kirurški zahvati.
Osim aktualne pandemije koronavirusa možemo reći da postoji i pandemija usamljenosti, izoliranosti, otuđenja i depresije. Obrambeni zid koji stvaramo da bismo se zaštitili od emocionalne boli nerijetko upravo pojačava našu patnju i nezadovoljstvo sobom i drugima. Empatija je rješenje, put kojim se rjeđe ide, koji je često puta teži i zahtjevniji, al’ pruža nevjerojatne vidike i osjećaje.
Photo courtesy of Pixabay
