Upravo tako bismo mogli opisati stres koji je nedvojbeno sinonim 21. stoljeća. Stekli smo dojam da ta riječ može parirati nekoj atomskoj formuli čije rješenje ljudski razum ne može odgonetnuti. Na rijetko postavljano pitanje današnjice „kako si?“, ljudi su objeručke prihvatili svima znan odgovor „dobro“ čiji nam tonalitet i boja glasa ustvari odaje „pod stresom sam“, kao da je gotovo nemoguće sakriti to zarobljavajuće stanje.
Poznati psiholog Richard Lazarus definira stres kao stanje u kojem pojedinac ne može ispuniti prekomjerne zahtjeve koje mu okolina postavlja, odnosno laički rečeno, prestanak produktivnog funkcioniranja. Stresori, koji nam na sam spomen bude osjećaj uznemirenosti i panike, mogu biti tjelesni(vrućina, hladnoća, bol),psihički (međuljudski sukobi, komunikacija u obitelji, osao) te socijalni (ekonomska kriza, ratovi, nagle promjene društvenih odnosa poput nepripadanja „popularnom“ društvu u školi, odlazak u bolnicu bez roditelja ili drugo).
Posljedične reakcije na kemijske poruke u mozgu mogu biti na fiziološkoj razini (povišen arterijski krvni tlak, povišena razina šećera u krvi i mišićna napetost). Navedene su reakcije prva linija obrane od stresora probuđujući u nama energiju za „fight or flight” to jest „borba ili bijeg“.
Neminovno je da uz fizičke promjene dolaze i psihičke (strah, tjeskoba, potištenost, snižena razina pozornosti i koncentracije). Pod stresom na vidjelo izlazi „novo ja“. Da budemo precizniji, razlog tome su promjene i oscilacije u ponašanju što je učestalije kod zanimanja koja zahtijevaju nošenje s visokom razinom stresa. Nama naizgled nepremostivo stanje može izvršiti štetnu ekspanziju i na druge organe od vitalnog značenja uzrokujući arterijsku hipertenziju, depresiju, astmu, artritis, psorijazu te kronične i terminalne faze infarkta miokarda i srčanih tegoba.
Vrijedi li krenuti u borbu protiv stresa koji ne birajući protivnika u ringu, sve baca u prijevremeni poraz oduzimajući bezbrižne dane njihove mladosti? Vrijedi, ukoliko upoznamo svoje tijelo s pravilnom mišićnom relaksacijom uz adekvatnu posturu i disanje, slušanje opuštajuće glazbe, redovitom tjelovježbom, pravilnom prehranom, apstinencijom od društvenih mreža i izvora stresora i lijekova ako je potrebno, naravno uz nadzor i preporuku liječnika.
Prihvaćeno među narodom, doduše ne i stručno priznato, jedna od boljih terapija su ljudi. Stoga, nepobitno je važno da se okružimo pozitivnim ljudima pored kojih zaboravljamo na stres. Uvijek se sjeti da si u ringu, stavi osmijeh na lice i nokautiraj onog protivnika koji misli da uvijek pobjeđuje.
Antonija Maduna,
studentica 3. godine radne terapije
Photos courtesy of Pixabay
Pridruži se raspravi