Kad govorimo o nasilju u vezama među mladima mislimo na nasilno ponašanje koje se čini u svrhu kontrole, moći i zastrašivanja. Do danas provedena istraživanja na ovu temu pokazuju kako je nasilje u vezama mladih ljudi češće nego se misli i da ono nakon prvog incidenta postaje češće i intenzivnije, ukoliko ga se ne zaustavi.
Problem nasilja u vezama mladih aktualan je u našoj zemlji i u drugim zemljama. Rezultati provedenih istraživanja u Engleskoj vrlo su zabrinjavajući: zlostavljanje partnera doživljavalo je 25-40% djevojaka, a jedan od 10 adolescenata doživio je neki oblik tjelesnog nasilja u vezi, više od 70% adolescentica koje su majke ili trudnice njihovi partneri su fizički zlostavljali, većina silovanih žrtava imala je između 16 i 24 godina, od ukupnog broja svih oblika doživljenog spolnog nasilja u vezama adolescenata 85% počinila je žrtvi poznata osoba. Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) proveo je istraživanje u našoj zemlji. Prema njemu dvije trećine ispitanih mladih osoba izjavilo je da se osoba s kojom su u vezi prema njima znala ponašati nasilno.
Nasilje u vezama može se manifestirati kao tjelesno, emocionalno, spolno i ekonomsko. Karakterizira ga povećanje intenziteta nakon što prvi slučaj nasilja prođe nekažnjeno odnosno ostane neriješen. Manifestacije i znakove nasilja u vezama ponekad je vrlo teško prepoznati i okarakterizirati kao takve. Osoba može biti nazivana pogrdnim imenima i nazivima, može biti izložena ljubomornim ispadima, psovkama, čestom provjeravanju i kontroliranju aktivnosti, fizičkom nasilju različitih vrsta.
Budući da je svaka osoba jedinstvena i svaki odnos također, teško je govoriti jedinstvenom uzroku pojave nasilja u vezama mladih. Odnos podrazumijeva dvije osobe od kojih svaka u odnos donosi svoju pozadinu, svoju prtljagu. Emocionalna iskustva iz djetinjstva ponavljaju se tijekom naših života i prenose generacijama te značajno utječu na našu sposobnost ostvarivanja zrelog i stabilnog, emocionalno ispunjujućeg odnosa, a stvaranje intimnog odnosa središnje je pitanje u životu mladog čovjeka.
Neka ponašanja osobe u odnosu često pogrešno karakteriziramo kao izraz privrženosti i ljubavi, a da je u naravi riječ o nezdravim i nezrelim izrazima nesigurnosti kao i emocionalnog ili fizičkog nasilja nad drugom osobom (najčešći su ljubomora, posesivnost, potreba za kontrolom druge osobe).
Zašto netko ostaje u odnosu koji nije zadovoljavajuć, zreo i stabilan? Kao što smo već napomenuli vrlo često riječ je o usvojenim obrascima ponašanja u primarnoj obitelji, kulturološkim vrijednostima, uvjerenju da će se odnos promijeniti ili naprosto otporu prema nekom autoritetu. Mlade osobe osjetljive su na kritiziranje svog ljubavnog odnosa i partnera, i često, premda svjesne da stvari nisu onakve kakve bi trebale biti, iskazuju otpor, brane taj odnos i ostaju u njemu. Osim toga, tu može biti prisutna i želja da se partneru pomogne, uvjerenje da ne može živjeti bez njega/nje, okrivljavanje sebe i vjerovanje da je nasilje barem dijelom zasluženo (isprovocirano) i sl. Ponekad je u pitanju i manjak socijalne podrške iz kruga prijatelja (vršnjaka), obitelji, škole…
Mlada osoba koja je zlostavljana često u značajnoj mjeri gubi kontrolu nad svojim životom, izolira se iz grupe svojih vršnjaka i postaje sve više ovisna o partneru.
Što ti možeš učiniti kako bi pomogao prijatelju/ici za koju sumnjaš da je izložena nasilju u vezi:
• pokazati zabrinutost, potaknuti razgovor, biti podrška (reći „Tu sam za tebe.“),
• poslušati bez procjenjivanja, prekidanja i pametovanja,
• mirno izreći svoje neslaganje s nasilnim ponašanjem u odnosu,
• pomoći oko informiranja oko podrške i pomoći,
• povjeriti problem odrasloj osobi od povjerenja i zatražiti savjet,
• potražiti pomoć u savjetovalištu;
Ne treba okretati glavu od tuđih problema, pogotovo kad su u pitanju naši prijatelji. Treba jednostavno pitati „Mogu li ti pomoći? Kako?“ ili reći „Volim te i želio/ljela bih da znaš da sam tu ako ti mogu pomoći.“.
Svatko ima pravo na odnos (vezu) u kojem se podrazumijeva međusobno poštovanje, povjerenje i uvažavanje, odnos bez nasilja. Podrška i poticaj prijatelju/ici za ostvarivanje takvog odnosa uvijek je hvale vrijedan.
U nastavku su informacije o savjetovalištima u kojima je moguće potražiti stručnu pomoć.
SAVJETOVALIŠTE ZA MLADE TESA
Savjetovanje uživo je besplatno kada projekt ima osiguranu financijsku potporu- provjeriti prije naručivanja. Savjetovanje putem Telefona za psihološku pomoć i Internet savjetovanje su uvijek besplatni!
Prijave za savjetovanje vrše se na TESIN Telefon za psihološku pomoć 01 48 28 888, radnim danom od 10 do 22 sata ili putem e-maila na [email protected] ili na [email protected]
CENTAR ZA ZDRAVLJE MLADIH
Telefon: 01 6468 333, E-mail: [email protected]
CENTAR ZA ZAŠTITU MENTALNOG ZDRAVLJA DJECE I MLADIH
Remetinečki gaj 14, Zagreb, Telefon: 385 1 38 30 066
Antonija Pleša
Centar za edukaciju, savjetovanje i humanitarno djelovanje Krugovi
Photo courtesy of Pixabay
Pridruži se raspravi