Započela bi ovaj članak jednim naizgled laganim pitanjem: Kada ste se zadnji put probudili nasmijani i sretni? Uzmite si par minuta vremena i razmislite kada ste zadnji put krenuli u novi dan s radošću, veseljem i pozitivnim očekivanjima od dana? Hm, rekla bi da mnogi od vas se zapravo niti ne sjećaju tog dana.
Vjerojatno Vaš dan započinje mislima: „O ne, zakasnit ću na posao“ , „Ajme koliko toga danas trebam obaviti, kako ću sve to stići?“ ili „Vidi vani je kiša i tmurno, dan će biti težak i naporan.“
Jeste li se kada zapitali kako naše tijelo reagira na takve misli? Kako se ono nosi s takvim mislima? Jednim odgovorom, našem tijelu je to stres. Takvim mislima sami sebi stvaramo stres!
Sada mogu čuti kako nekolicina vas ljutito mrmlja: „Ja nemam utjecaja na to i svi se moramo nositi sa životom takvim kakvim je.“ Netočno. Naime, definicija stresa kaže: “Stres je normalna generalizirana psihofiziološka reakcija na prijetnje koje dolaze iz okoline i na zahtjeve koje okolina i druge osobe postavljaju pojedincu“.
Često se na stres, u svakodnevnom govoru, gleda kao na nešto što je isključivo negativno. Naravno, ja ovdje ne govorim o stresu koji nastaje kao mehanizam borbe ili bijega kada je naš život ugrožen i kada nam je potrebna adaptivna, kratkotrajna reakcija našeg tijela radi spašavanja života. To je jedan od evolucijski najbitnijih mehanizama i apsolutno nam je potreban.
Ne, ja govorim o učinku naših misli i ponašanja koja dovode do kroničnog i nepotrebnog utjecaja stresa na naš organizam prilikom koje gubimo kapacitet pažnje, imamo loše raspoloženje, osjećamo anksioznost, fizičku mučninu, glavobolje i niz drugih popratnih pojava koje utječu na naše zdravlje. Puno mi je draža ova definiciju stresa: “Stres je odgovor našeg organizma na neki stresogeni faktor.”
Postavlja se pitanje, koji su to stresogeni faktori? Svaki pojedinac ima drugačije stresogene faktore. Nekome odlazak na posao predstavlja radost, drugome mučninu. Nekome gužva na autocesti predstavlja 10 minuta više vremena za opuštanje uz radio, nekome predstavlja ljutnju, paniku i sve popratne negativne emocije. Nekome ispit na fakultetu predstavlja noćnu moru, netko jedva čeka pokazati svoje znanje. Jednom djetetu odlazak u školu predstavlja strah, drugom sreću. Iz ovoga zapravo možete uvidjeti da različite situacije izazivaju različite reakcije kod različitih osoba.
Mi odlučujemo kako ćemo reagirati na određenu situaciju.
Svjesni kako stres negativno utječe na nas, pitamo se kako se nositi s njime? Ima jedna predivna filozofija koja kaže da je svaka situacija neutralna, a da mi svojim odgovorom na nju biramo njen predznak – hoće li postati pozitivna ili negativna. Zapravo, to uopće nije loše… Sve to ovisi o našim navikama, obrascima ponašanja, emocionalnom stanju, prethodnim reakcijama, a one nisu zapisane u kamenu.
Dobra je vijest što ponašanje možemo mijenjati i svaki dan možemo učiti nešto novo. Upravo tako možemo i jačati naše mentalno zdravlje, postati svjesni naših automatiziranih reakcija na određene situacije i mijenjati naš odgovor na njih. Određenu situaciju uvijek bi trebalo sagledati objektivno i iz više perspektiva. Pobornik sam teorije da u određenoj situaciji imamo izbor napraviti tri stvari: Promijeniti situaciju, promijeniti način gledanja na situaciju ili otići iz situacije.
Promijeniti način gledanja na situaciju podrazumijeva ograničiti naše razmišljanje o najgorem mogućem ishodu i zaustaviti negativne misli. Kada postanemo svjesni da smo počeli razmišljati negativno možemo si reći naglas: Dosta! Reći sami sebi da nam takvo razmišljanje neće donijeti ništa dobroga i usmjeriti fokus na nešto pozitivno. Korištenje afirmacija isto može pomoći. Afirmacije su valjane pozitivne izjave o samome sebi. Kažemo si: “Dala sam sve od sebe“ ili „Moj trud će se sigurno isplatiti.“
Možemo izabrati pozitivno tumačenje situacije i sagledavanje iz više perspektiva. Na taj način otvoraju se vidici za koje nismo ni znali da postoje.
Najvažnija komunikacija je ona koju imamo sa sobom. Neka bude prožeta blagošću, razumijevanjem, ljubavlju i poštenjem.
I za kraj, dobro je sjetiti se da naši stavovi nisu ništa drugo nego navike misli, a navike se mogu mijenjati. Potrebna je samo volja i odlučnost.
S ljubavlju,
Tea Seletković
Photos courtesy of Pixabay
Pridruži se raspravi